Zavod za zaštitu spomenika
kulture Grada Novog Sada
  • Početna
  • Vesti
    • Pres kliping
  • Kulturna dobra
    • Kulturna dobra online
    • Izvedene mere tehničke zaštite
    • Nepokretna kulturna dobra
      • Prostorno kulturno-istorijske celine
      • Spomenici kulture
      • Znamenita mesta
      • Arheološko nalazište
    • Galerija
      • Prostorno kulturno-istorijske celine
      • Spomenici kulture
      • Znamenita mesta
      • Stilovi
    • Spisak objekata u celinama
    • Elaborati/Studije/Projekti
  • Podnošenje zahteva
    • Korisne informacije
  • Javne nabavke
    • Plan nabavki ѕa 2021. godinu
    • Pravilnik o načinu obavljanju poslova javne nabavke
  • O nama
    • Izložbe
    • Saradnja
    • Bibliografske jedinice
    • Linkovi
    • Upravni odbor
    • Publikacije
    • Spisak zaposlenih
    • Kontakt
    • Cenovnik
  • Informator o radu
  • Početna
  • Vesti
    • Pres kliping
  • Kulturna dobra
    • Kulturna dobra online
    • Izvedene mere tehničke zaštite
    • Nepokretna kulturna dobra
      • Prostorno kulturno-istorijske celine
      • Spomenici kulture
      • Znamenita mesta
      • Arheološko nalazište
    • Galerija
      • Prostorno kulturno-istorijske celine
      • Spomenici kulture
      • Znamenita mesta
      • Stilovi
    • Spisak objekata u celinama
    • Elaborati/Studije/Projekti
  • Podnošenje zahteva
    • Korisne informacije
  • Javne nabavke
    • Plan nabavki ѕa 2021. godinu
    • Pravilnik o načinu obavljanju poslova javne nabavke
  • O nama
    • Izložbe
    • Saradnja
    • Bibliografske jedinice
    • Linkovi
    • Upravni odbor
    • Publikacije
    • Spisak zaposlenih
    • Kontakt
    • Cenovnik
  • Informator o radu
4
jan
0 0

Spomenik Hačkar u Novom Sadu

Autor zavodVestiNema komentara

U sklopu pripremnih radnji, koje za cilj imaju obnovu spomenika Hačkar,  započeti su istraživački radovi u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada. Iz tog razloga, obratili smo se Konzulatu Republike Jermenije u cilju dobijanja neophodnih podataka, jer je reč o specifičnom spomeniku, karakterističnom samo za nama bliski jermenski narod. Spomenici hačkari imaju posebnu kulturološku, ali i teološko-filozofsku dimenziju, izrađuju se od vulkanskog kamena – tufa  i predstavljaju jedinstven izraz jermenske hrišćanske umetnosti.

Zbog svih karakteristika, jermenski hačkari uvršteni su 2010. godine, na Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa.

Osim u Novom Sadu, na teritoriji Republike Srbije hačkar postoji još u Zemunu i kao i novosadski, dar je Republike Jermenije (u nekim spisima je navedeno da je hačkar dar srpsko-jermenskog društva).

Neposredan povod za podizanje hačkara u Novom Sadu je sledeći: 7. decembra 1988.  godine, Jermeniju je zadesio katastrofalan zemljotres u kom je živote izgubilo preko 25 000 ljudi i pričinjena ogromna materijalna šteta. Mnoge zemlje su odmah organizovale avionsko slanje humanitarne pomoći, među kojima je bila i Jugoslavija. Dana 12. decembra iste godine, nadomak aerodroma u Jerivanu, srušio se jugoslovenski avion kojima je prenošena pomoć jermenskom narodu. Tom prilikom poginulo je svih sedam članova posade. Njihova imena su ispisana na novosadskom hačkaru. Spomenik je podignut u neposrednoj blizini nekada postojeće Jermenske crkve i crkvene opštine, odnosno još uvek postojećeg nadgobnog spomenika jermenske porodice Čenazi, na Bulevaru Mihajla Pupina. Ujedno, na ovaj način, odata je i zahvalnost Novom Sadu zato što je pružio utočište jermenskim porodicama, izbeglim 1739. godine. Svečano je otkriven 15. januara 1993. godine. Spomenik je rad jermenskog umetnika Pajlaka Makarijana i njegovih saradnika. Gospodin Makarijan će verovatno učestvovati u sanaciji ovog spomenika, jer u Novom Sadu ne postoje spomenici od vulkanskog kamena i iskustva jermenskih stručnjaka će biti više nego dragocena.

Novosadski hačkar je izrađen od dva odvojena monolitna komada crvenog vulkanskog kamena, asimetričnog oblika. U pravom smislu reči hačkarom može da se smatra deo spomenika koji je okrenut ka Petrovaradinskoj tvrđavi. Na njemu je prokazana scena Hristovog raspeća na filigranski isklesanoj pozadini. Hačkar je posvećen Hristu Spasitelju. Na drugom monolitu, okrenutom na suprotnu stranu, uklesana su imenena pilota poginulih 1988. na srpskom jeziku, kao i natpis na jermenskom jeziku, kojim se podseća na naseljavanje Jermena u 18. veku.

Konzulat Republike Jermenije se ljubazno odazvao i dobili smo odgovor na našu molbu. Deo pisma, u kojem se govori o simbolici hačkara prenosimo:

Jermenski hačkari

Primanjem hrišćanstva kao državne religije 301. godine, pored brojnih obeležja nacionalnog indeniteta  kao što su pismo, knjige, svoj oblik dobijaju i sakralni prostori, ikonografija i krstovi. Razvoj  složenog i osobenog istorijsko- kulturnog okruženja vodi do pojave hačkara. U gradovima se na hačkare gleda kao na simbole prijateljstva, poduhvata, čuvare sećanja i ekspresiju narodne tradicionalne umetnosti. Za zajednice u dijaspori, oni su veza sa tradicionalnim korenima Jermena, domovinom i simbol nacionalnog indentiteta.

Njihova kompozicija ima trostruku strukturu: u središnom delu je sam  krst – drvo, gornja zona predstavlja nebo, a donja zemlju. Krst – drvo u gornjem delu ukazuje na boga, u donjem na zmaja, na levoj i desnoj strani na sekularno i duhovno, prošlost i budućnost, smrt i besmrtnost. U krstu se nalazi vegetacija, životinje, ljudi i sveci, drugim rečima u njemu je sjedinjeno nekoliko atributa drveta – univerzuma. Reljefna linija kao tkana nit formira rozetu, palmin dekor, krst, neprekidno i elastično se prepliće, izbegavajući oštre uglove. Beskonačnost vidljive linije stvara utisak večnosti i potpunosti kompozicije. Hačkar je osnovni ikonografski prikaz koji reflektuje koncept univerzuma kako ga vide Jermeni. Za izradu hačkara koristi se obično lokalni materijal poput bazalta ili žuto-crvenog tufa. Prvi korak, donosi se čelična konstrukcija odgovarajućih dimenzija i polira  se površina budućeg spomenika. Skicira se zamišljena kompozicija. Stvaranje komplikovanih proporcionalnih geometrijskih uklesanih oblika i proces rada zahteva korišćenje različitih alatki: lenjira, kompasa, oštrih olovaka, čekića, dleta i dr. Ponekad se kleše i bez crteža. Glavna tehnika je: iz dva ugla budućeg oblika se iscrtavaju dve paralelne linije i urezuju se prema zamišljenoj centralnoj liniji. Oblici se oivičuju finim peskom. Male pukotine i grubi delovi koji nastaju u toku uklesivanja kasnije se odstranjuju malterom od gline ili kreča i onda se oslikavaju.

U početku veština izrade ovih spomenika prenosila se sa oca na sina, danas sa učitelja na učenike u privatnim radionicama.

Hačkari su podizani iz različitih socijalnih, ekonomskih i političkih motiva uključujući podjednako tragične i radosne trenutke u životu. Svaki vernik koji se nije ogrešio o hrišćansku viziju moralnosti mogao je da podigne hačkar. Duhovno ili društevno važni motivi su bili od presudnog značaja.

Postoji posebna relegijska ceremonija vezana za postavljanje hačkara koja uključuje: blagoslov spomenika (molitva, čitanje Svetog pisma, vernici se krste) i osveštenje (čišćenje sa svetom vodicom i vinom). Osnova rituala je shvatanje da neživi predmet ne može imati moć ako bog ne živi u njemu. Posebna zanimljivost vezana je za obred sa vinom: kod onih hačkara kod kojih su nar i grožđe delovi kompozicije ovaj deo ceremonije se vidi kao osveštenje krvlju Isusovom. Nakon obreda hačkar poseduje svete moći i mogu da pruži pomoć, zaštitu, pobedu, dug život, spasenje duše i sl. Činjenica da se nalazi na otvorenom i na neki način poziva na obožavanje krsta, čini se da je hačkar otvoren za savakog vernika.

Jedna od osnovnih karakteristika hačkara je stvaranje direktne veze sa svetom moći i njenim simbolom. Hačkari su takođe blisko povezani sa brojnim široko rasprostranjenim verovanjima i običajima. Među najpoznatrijim hačkarima su oni  za koje se veruje da leče različite bolesti, posebno oni koji se zovu sve-spasitelji. Lista posebnih hačkara uključuje: plave krstove, gnevne krstove, krstove za kašalj, oni koji su nemenjeni za spas od  prirodnih katastrofa. Običaj odlaska na hodočašće do najbližeg hačkara za vreme različtih praznika i obreda je od nedavno ponovo zaživeo.

Počev od 1960. godine nastaju nova groblja sa novim hačkarima, a nekako u isto vreme hačkari bivaju proglašeni za nacionalne spomenike. Njihova funkcija se proširuje na dekorativne spomenike, obeliske, elemente od nacionalnog značaja, suvenire, memorijale.

4
jan
0 0

Osvećenje nadgrobnog spomenika Josifa Runjanina

Autor zavodVestiNema komentara

U četvrtak, 23. decembra 2021. godine, na Uspenskom groblju u Novom Sadu obavljeno je osvećenje nedavno obnovljenog i svečano otkrivenog nadgrobnog spomenika Josifa Runjanina.

Osvećenje je  obavio paroh svetouspenskog hrama u Novom Sadu, o. Željko Latinović, uz prisustvo direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, mr Siniše Jokića, saradnika Zavoda i predstavnika izvođača radova, „Granit Liješće“ iz Sremske Mitrovice.

Nadgrobni spomenik Josifa Runjanina delo je čuvenog međuratnog beogradskog arhitekte Gojka Todića, a bareljef sa Runjaninovim likom izradio je jedan od najznačajniih srpskih vajara Đoka Jovanović. Grobno mesto sa nadgrobnim spomenikom utvrđeno je za spomenik kulutre, a Uspensko groblje je utvrđeno za prostorno kulturno-istorijsku celinu od velikog značaja.

28
dec
0 0

Srećni praznici

Autor zavodVestiNema komentara

zavod-cestitka-2022

14
dec
0 0

Rani srednji vek na Centralnom i Istočnom Balkanu

Autor zavodVestiNema komentara

Dvodnevna konferencija   Rani srednji vek na Centralnom i Istočnom Balkanu  održana je 25. i 26.11. 2021.  u Svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti, u okviru programa saradnje između SANU i Bugarske akademije nauka (BAN).

Jedna od učesnika konferencije bila je i Dušanka Veselinov, arheolog   u Zavoduza zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada. Dušanka Veselinov je prezentovala  svoj rad Prilozi proučavanja ranosrednjovekovnih naselja i grobalja na južnom obodu Karpatskog basena. Rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja u Novom sadu i njegovoj okolini, u periodu od 2010-2015. godine.  

U ime predsednika SANU, akademika Vladimira S. Kostića, uvodnu reč dao je dopisni član ove institucije dr Vujadin Ivanišević, koji je istakao da konferencija predstavlja prvi u nizu susreta arheologa i istoričara iz Srbije i Bugarske.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da proces oblikovanja ranosrednjevekovnog društva na Centralnom i Istočnom Balkanu predstavlja regionalni fenomen, sa jasnije izraženim sličnostima u oblastima srpskog i bugarskog Podunavlja, budući da je nakon pada ranovizantijske granice i povlačenja Carstava u ranom 7. veku, ova oblast ulazila  u  okvire rane bugarske države, naseljene pretežno slovenskim stanovništvom. Uz to, za uobličavnje umetničko-zanatskih tradicija bila su značajna i zračenja vizantijske, kasnoavarske i mađarske kulture. Sličnosti se zapažaju u konceptu naseljavanja (reokupaciji antičkih tvrđava i zasnivanje sela otvorenog tipa), kao i u običajima vezanim za pogrebne prakse ( prilaganje keramičkih posuda i sahranjivanje sa određenim predmetima), te u nekim elementima materijalone kulture i tehnologije ( grnčarija, nakit), navodi se u saopštenju SANU.

Kako se dodaje, konferencija sa učešćem arheologa i istoričara iz Srbije i Bugarske posvećena temama ranog srednjeg veka omogućuje širu debatu koja će dopriniti jasnijem sagledavanju određenih fenomena i njihovih manifestacija na Balkanskom poluostrvu i odgovoriti na pojedina važna pitanja prošlosti Balkana, koja čine tačke povezivanja zajednica i kultura na tom prostoru.

15
nov
0 0

Šta nasleđe znači za nas

Autor zavodVestiNema komentara

Konferencija za novinare  je održana  u petak, 22. 10. 2021. godine, u prostorijama Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, sa početkom u 12 časova.

Povod je održavanja konferencije o kulturnom nasleđu i njegovom značaju za lokalnu zajednicu Šta nasleđe znači za nas, u kulturnoj stanici Svilara, 25.10.2021. godine, u organizaciji udruženja Almašani, Mreže Faro konvencije Saveta Evrope, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada i Kulturna stanica Svilara. Konferencija je  imala međunarodni karakter i svoja iskustva na zaštiti i korišćenju kulturnog nasleđa predstavili su stručnjaci iz različitih delova Evrope i Srbije.

16
jul
0 0

Obnova krsta u Ulici patrijarha Rajačića

Autor zavodVestiNema komentara

Krst se nalazi unutar granica evidentirane celine Stari majur, dobra koje uživa prethodnu zaštitu.

Prvi podatak o postajanju krsta na ovoj lokaciji nalazimo na Uporednom planu Tvrđave, Hornverka i grada Petrovaradina iz 1750. godine pukovnika J.Steigera. Današnji krst podignut je o trošku Katarine Piler 1926. godine umesto starog drvenog krsta iz 1816. godine. Funkcija mu je bila da štiti žitelje Petrovaradina od vremenskih nepogoda i zla.

Podignut je na četvorougaonoj betonskoj bazi, sa ogradom od kovanog gvožđa. Gabaritom i oblikovanjem nalikuje krstovima koji se nalaze u sklopu Staromajurskog groblja na Trandžamentu, Novomajurskog groblja i ispred crkve kod svetog Roka. Izrađen je od betona , završno obrađen u veštačkom kamenu. Figura Hrista izrađena je od lima i farbana, pričvršćena gvozdenim klinovima, kao i pločica sa natpisom INRI koja se nalazi iznad.

Krst je bio veoma oštećen sa jasno izraženim otklonom od vertikalne ose, koji se kretao od baze samog krsta iznad postamenta gde se uočavalo veliko oštećenje na samoj granici loma, sa popucalim i odvojenim delovima spoljne obloge i degradiranim betonskim jezgrom. Pukotine su prisutne i na samom postamentu, i to različitog stepena.  Polazište većine pukotina su gvozdeni ankeri koji su usled korozije prouzrokovali naprsnuća spoljne obloge,  što je omogućilo prodor vode u samu strukturu krsta i dalje destruktivno delovanje mraza. Spojnice između elemenata krsta su bile degradirane. Uočljivo je i prisustvo  mahovine i lišajeva kao i zaprljanja usled atmosferskih uticaja. Figura Hrista je sa vidnim oštećenjima u vidu ulubljenja i perforacija. Svi gvozdeni elementi su bili korodirani i zaprljani.

Osnovno konzervatorsko-restauratorsko opredeljenje je očuvanje autetičnosti ukupnog arhitektonskog korpusa, gabarita, svih konstruktvnih i dekorativnih elemenata, originalnog materijala i celokupnog likovnog izraza.

Projekat je izrađen u skladu sa uslovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada i uz saglasnost Zavoda. Nadzor nad radovima je takođe vršio Zavod.

Spomenik je demontiran i konzervatorsko-retauratorski radovi su obavljeni u radionici. Statička sanacija je izvedena korišćenjem metoda kojima je izvršena konsolidacija i stabilizacija celokupnog sklopa. Uklonjene su naslage čađi, masnoće od smoga i druge nečistoće, lišajevi i mahovina sa spomenika.

Ograda je restaurirana i spomenik je po završetku radova montiran na prvobitno mesto.

Obnova krsta u Ulici patrijarha Rajačića
Obnova krsta u Ulici patrijarha Rajačića
Obnova krsta u Ulici patrijarha Rajačića
Obnova krsta u Ulici patrijarha Rajačića
3
jun
0 0
Dobitnici nagrade DKS

Svečanost povodom Dana društva konzervatora Srbije ove godine

Autor zavodVestiNema komentara

Dobitnici nagrade DKS

U kulturnoj stanici Svilara (Almaški kraj) u Novom Sadu 31. maja 2021. godine održana je svečanost povodom Dana Društva konzervatora Srbije. Deo svečanosti je bio posvećen ulasku prostorno kulturno-istorijske celine Almaški kraj u Faro mrežu Evropske komisije, a promovisan je i poslednji, 44. broj Glasnika DKS.

Odbor za dodelu nagrada i priznanja Društva konzervatora Srbije u sastavu: mr Gordana Simić, predsednik, dr Slavica Vujović, Vera Pavlović Lončarski, Katarina Maksimov i dr Gordana Mitrović, doneo je jednoglasnu odluku da se dodele dve Velike nagrade DKS u 2021. godini – mr Maji Đorđević, arheološkinji savetnici konzervatorki Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Beograd za istraživanje, proučavanje, valorizaciju, publikovanje, popularizaciju i unapređenje upravljanja arheološkim nasleđem, a posebno za izvanredan doprinos upisu stećaka, srednjevekovnih nadgrobnih spomenika na listu svetske baštine i Slobodanki Babić, arhitektici savetnici konzervatorki Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada za istraživanje, proučavanje, dokumentovanje, izradu i realizaciju konzervatorsko-restauratorskih projekata obnove graditeljskog nasleđa Novog Sada kao i unapređenje konzervatorske struke.

Dve godišnje nagrade pripale su  Tatjani Videnović,  arhitektici višoj konzervatorki Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda   za sveobuhvatan i uspešno izveden projektantski postupak i konzervatorsko-restauratorski metod primenjen u rešavanju restauracije i sanacije fasada Zgrade Železničke stanice u Beogradu i interdisciplinarnom timu u sastavu: dr Marina Pavlović, arhitektica konzervatorka, Predrag Jošić, arhitekta konzervator, prof. dr Milan Glišić, arhitekta, dr Vesna Bikić, arheološkinja i Slobodan Radovanović, arhitekta konzervator,  za sveobuhvatan i uspešno izveden projektantski postupak i primenu savremenih konzervatorsko-restauratorskih tehnologija i metoda i realizaciju projekta zaštite, prezentacije i revitalizacije sektora I Jugoistočnog bedema Gornjeg grada Beogradske tvrđave sa uređenjem enterijera u cilju formiranja vizitorskog centra- komleks Sahat kapije i Barokne kapije.

7
apr
0 0

Obeležavanje 80-godišnjice početka napada Nemačke na Kraljevinu Jugoslaviju

Autor zavodVestiNema komentara

U utorak, 6 aprila 2021. godine, sa početkom u 12,00 sati, Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada je organizovao  obeležavanje 80-godišnjice početka napada nacističke Nemačke i njenih saveznika na Kraljevinu Jugoslaviju.

Obeležavanje je  održano  u Kisačkoj ulici, kod broja 62, na mestu na kom je 6 aprila 1941. godine, mitraljirana iz nemačkog aviona pogrebna povorka. Prema dosadašnjim saznanjima,  tada je stradalo 12 civila koji su se nalazili u povorci (11 žena i 1 dete). Na mestu stradanja Zavod je postavio spomeničko obeležje. Pomen stradalima održalo je sveštenstvo Srpske pravoslavne opštine novosadske,  prisutnima su se obratili Dalibor Rožić, član Gradskog veća za kulturu, Zoran Knežev, hroničar Novog Sada, Lazar Prodanović sin jedne od žrtava i mr Siniša Jokić, direktor Zavoda za zašti. Tom prilikom, Dalibor Rožić, član Gradskog veća za kulturu, je ukazao na značaj negovanja istorijskog nasleđa i kulture sećanja. Direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada mr Siniša Jokić pojasnio je šta se dogodilo u Kisačkoj ulici 6. aprila 1941. godine.

Tog dana grupu naših sugrađana koja se kretala ka Almaškom groblju, ispraćajući kovčeg napala je nemačka avijacija. Oni su se avionima spuštali nisko i vršili likvidaciju mitraljeskom paljbom po našim sugrađanima koji su išli na pogreb. Prema dostupnoj dokumentaciji utvrdili smo da je tada poginulo dvanaest osoba, među njima i dete od dvanaest godina, a oko 20 je ranjeno. Mi smo uspeli da ovaj događaj istražimo i predočimo javnosti, postavljajući spomen ploču sa imenima stradalih, a sve u cilju da se ovakvi zločini nikada ne zaborave i ne ponove – rekao je mr Siniša Jokić.

19
mar
0 0

Obnova Zmaj Jovine 6

Autor zavodVestiNema komentara

Spratna kuća u Zmaj Jovinoj 6 sagrađena je verovatno tokom prve polovine  XIX, sedamdesetih godina XX veka urađena je rekonstrucija objekta, kada je vraćen jedan od mogućih izgleda. Deo je prostorno kulturno-istorijske celine Staro jezgro Novog Sada.

U okviru  projekta Konzervatorsko restauratosrski radovi na obnovi uličnih fasada i krovova u Petrovaradinu i Novom Sadu XII faza – Partija 3  izvedeni su radovi na kompletnoj obnovi fasade (zidarski, gipsarski, molersko farbarski radovi), kao i obnova prozora, oluka i dela krova.

Radovi su  trajali u preiodu od 25.01.2021. godine, do 08.03.2021. godine.

16
mar
0 0

Radovi na obnovi kapije u Ulici Đure Jakšića 7-9

Autor zavodVestiNema komentara

Konzervatorsko-restauratorski radovi na obnovi kapije u dvorištu Akademije umetnosti  započeti su 1.marta 2021. godine  i rok za njihovo izvođenje je 90 radnih dana od uvođenja u posao. Radovi obuhvataju: pripremne, izolaterske, zidarske, limarske, stolarske, molersko-farbarske i razne radove.

Današnji objekat  adaptiran  je 1964. godine po projektu Đorđa Tabaković za potrebe Akadimije.  Arhitekta se potrudio da i pored prilagođavanja  zgrade novim potrebama sačuva njen osnovni izgled  na taj način  je  do danas  očuvan   osnovni korpus objekta  iz 1841.godine.

Priča o objektima koji su postojali na ovom mestu vraća nas  u prvu polovinu 18.veka. „Špitalj“ ili „Ubogi dom“ za beskućnike i bolesne na ovom mestu   je bila skromna prizemna kuća. Vladika Visarion Pavlović dobio je 1741. dozvolu da podigne bolnicu ali o njoj nema podataka sve do 1748. godine.  Kuća je  građena od čvrstog materijala sa četiri sobe i dve kuhinje čija je vrednost procenjena na 3394 forinte. Tokom vremena ova zgrada je više puta obnovljana i prepravljana. Proširena je 1803. kupovinom kuće Dimitrija Mijatovića. Zaslugom Marije pl. Stanisavljević i trgovca Marka Popovića dozidan je sprat 1841, tako da je sa novodobijenim prostorom omogućen smeštaj sto bolničkih kreveta. Bolnica nije stradala 1849. godine, a  i pored sprovedene preadaptacije za novu namenu u osnovnom korpusu ostala je neizmenjena.

Jednospratna zgrada je izduženom pravougaonom osnovom postavljena na uličnu regulaciju. Uz desnu bočnu stranu je kratka ograda sa dva masivna stupca, na prolazu ka Trgu Marije Trandafil. U zaleđu je dvorište omeđano visokim zidom sa monumentalnom baroknom kapijom, gde se graniči sa portom Nikolajevske crkve. Na fasadi iz Ulice Đure Jakšića je niz od jedanaest osa prozora u malterskim okvirima i ravno obrađene površine, bez dekoracije. Na soklu nema podrumskih otvora, fasada je bez kordonskog venca a na tavanskom nadzitku izostali su otvori. Ulaz, postavljen na desnu bočnu fasadu, vodi u hol sa dugačkim hodnikom ka dvorištu i prostorijama u nizu prema ulici. Na sredini prizemlja je stepenište za sprat. Pruska kapa, kao svodna konstrukcija nad prizemljem, autentični je graditeljski sloj iz vremena proširenja i nadogradnje objekta. Na dvorišnom zidu su polukružni otvori.

Na masivno zidanoj kapiji sa polukružnim ulazom su jednostavni plitki pilastri, profilisani luk sa završcem, a iznad horizontalno postavljena ploča na kojoj je dominantna atika barokne konture, flankirana volutama. Identične volute, samo nešto većih dimenzija, postavljene su i na zidanu ogradu i prislonjene uz gornji deo kapije. Drvena krila izvedena letvama u karakterističnom slogu i luneta u radijalnom, moguće da su vremenom menjani.

Strana 1 od 12
123412

Kulturna dobra online

Pretraga

Meni

  • Početna
  • Vesti
  • Kulturna dobra
  • Podnošenje zahteva
  • Javne nabavke
  • O nama
  • Informator o radu

Projekti

Kontakt

Adresa: Bulevar Mihajla Pupina 22, 21101 Novi Sad
Telefon: 021 557 060 - 021 557 061
E-mail: zzzskgns@mts.rs

Izbor pisma

  • ћирилица
  • latinica
© Copyright 2014 Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada. Dizajn i razvoj: Positive d.o.o.
Početna O nama Kontakt